Trg opatice Čike 1, 23 000 Zadar

Centrala:
Tel: + 385 (23) 250 542
+ 385 (23) 250 516

Ured ravnatelja:
Dr. sc. Jakov Vučić
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

                                               Otvoreno za posjetitelje:

                   - 1. 5.  30. 5. i 1. 9. ; 30. 9.: od 9 do 12 i od 17 do 20 h

                                               - 1. 6.  31. 8.: od 9 do 22 h

                                              - 1. 10.  30. 5.: od 8 do 14 h

Arheološki muzej nije osnovan kao izdvojena specijalizirana ustanova niti kao ustanova samo zbog skupljanja arheoloških spomenika već kao dio jednoga sveopćeg muzeja koji je imao zadatak skupljati i čuvati sve spomenike, tragove, ostatke i dijelove života, kulture, prirode, tehnike, industrije i dr., od najranijih vremena do suvremenog doba, pod zajedničkim imenom Narodni ili Pokrajinski muzej. Osnovan je 30. studenoga 1832., kad je tadašnji austrijski namjesnik u Dalmaciji general Vetter Vjenceslav von Lilienberg izdao proglas da se građa iz cijele Dalmacije prikuplja u Zadru kao sjedištu pokrajine. On je darovao i prve predmete za muzej, a i inaće je na sve načine pomagao i poticao napredak kulture, školstva, znanosti i gospodarstva pokrajine. Građa za muzej u početku se smještala u jednu prostoriju osnovne škole na položaju crkve sv. Tome, nasuprot crkvi sv. Krževana, te potom u tadašnjoj gimnaziji koja se nalazila u bivšem samostanu sv. Krčevana u Zadru.
Povoljna prilika za odvajanje arheološke zbirke pružila se godine 1877., kad je crkva sv. Donata napuštena kao skladište i ostala slobodna. Uz pomoć Središnjeg povjerenstva za čuvanje spomenika Ivan Smirić, tadašnji profesor crtanja i slikanja, a otada i konzervator za grad Zadar, započeo je čišćenje, konzerviranje i uređenje Sv. Donata s nakanom da u njega smjesti Arheološki muzej. Smirić je odmah započeo skupljati arheološku i kulturno-povijesnu građu u Sv. Donatu.
Muzej je već tada imao veliku količinu arheološke i kulturno-povijesne građe koja se naglo povečavala, osobito od godine 1892. nizom većih iskapanja u Ninu, Aseriji, Zadru i drugim nalazištima, slučajnim nalazima, darovanim zbirkama obitelji Borelli, Medović iz Nina i dr. Muzej je u Sv. Donatu prikazivao arheološku i povijesnu građu od prapovijesti do suvremenog doba. U prizemlju i na katu, kao i po zidovima, bila je izložena kamena građa, a sitni predmeti u dijelu matroneja.
Između dva svjetska rata Muzej je doživio velike promjene, dijeleći sudbinu samoga grada. Raspadom Austrougarske Monarhije Dalmacija se sjedinjuje s Hrvatskom i ulazi u sastav nove države Srba, Hrvata i Slovenaca, a Zadar se po Rapallskom ugovoru iz 1920. kao enklava pripaja Italiji. Za čitavo vrijeme talijanske vladavine djelatnost Muzeja svedena je na područje grada, a ostala sjeverna Dalmacija potpala je pod stručni djelokrug Arheološkoga muzeja u Splitu i Muzeja hrvatskih starina u Kninu.
U razdoblju od 1929. do 1931. god. uklonjene su zgrade koje su okruživale Sv. Donat i otkriven istoćni dio pločnika rimskog foruma ispod njih, kao i temelji crkve. Na otkrivenom pločniku foruma uređen je dio lapidarija. Obnovljena je i stalna izložba, dijelom s izmijenjenom građom. Godine 1928. iz Venecije su vraćena 4 velika kipa rimskih careva iz Nina i izložena ispred Sv. Donata. Oni su ranije bili u zadarskoj zbirci Pellegrini-Danieli, a naknadno su dospjeli u Udine i godine 1901. u Veneciju.
Povlačeći se iz Zadra, Talijani su godine 1943. odnijeli večinu najvrjednije građe, osobito manje i lakše predmete. Odnijeli su i pojedine inventarske knjige. Osim toga, u bombardiranjima grada 1943. i 1944. god. zapaljena je upravna zgrada Muzeja na Zelenom trgu u kojoj su bile radne prostorije, spremište građe, biblioteka i svi drugi odjeli muzeja. U bombardiranjima je bila pošteđena samo crkva sv. Donata i u njoj izložene zbirke. U tim uvjetima bilo je potrebno iznova organizirati muzejski i znanstveni rad, uspostaviti vezu s terenom, skupiti potrebne stručne i druge radnike, osigurati prostor, ponovno osnovati knjižnicu, radionice i druge potrebne službe.
Muzej je godine 1954. preseljen u zgradu bivšeg Zavoda sv. Dimitrija, kasnije Filozofskog fakulteta, gdje je zauzeo podrum, prizemlje i prvi kat. Širenjem Filozofskog fakulteta, danas Sveučilišta u Zadru, sve se više ukazivala potreba da se Muzej iseli u novi prostor. Prilika se ukazala pri obnovi sklopa samostana i crkve sv. Marije, pa je dogovoreno da se prostor za novu zgradu Muzeja osigura u okviru toga bloka, što je i realizirano tijekom 1971. i 1972. god. Po ondašnjim najsuvremenijim metodama u zgradi su godine 1974. postavljene stalne izložbe srednjeg vijeka u prizemlju i rimskog razdoblja na I. katu, a godine 1975. stalna izložba prapovijesti na II. katu. Idejna i likovna rješenja dao je akademski slikar Mladen Pejaković, a muzeološke su koncepcije izradili J. Beločević (srednji vijek), Batović (prapovijest) te J. Medini i B. Ilakovac (antika).

Danas su u sastavu Arheološkog muzeja Zadar i dva dislocirana objekta: sklop bivšeg samostana sv. Nikole u kojem su smještene preparatorska i konzervatorska radionica, fotolaboratorij, knjižnica, odjel za podvodnu arheologiju, pedagoško-andragoški odjel i crtaonica, te Muzej ninskih starina, područna arheološka zbirka sa stalnim postavom uređenim krajem 90-ih godina.

Kip božice Junone izložen u Ny Carlsberg gliptoteci u Kopenhagenu podrijetlom iz zbirke Pellegrini-Danieli